Prašnjava površina Mjeseca – ovjekovječena na slikama mjesečevih staza astronauta Apolla – nastala je sudarima s asteroidima i surovim svemirskim okruženjem koje je erodiralo stijenu tokom miliona godina. Drevni sloj ovog materijala, prekriven povremenim tokovima lave i sada zakopan ispod površine Mjeseca, može pružiti novi uvid u duboku prošlost Mjeseca, vjeruje tim naučnika.
“Pažljivom obradom podataka otkrili smo uzbudljive nove dokaze da ovaj zakopani sloj, nazvan paleoreholit, može biti mnogo deblji nego što se mislilo. Ovi slojevi nisu poremećeni od njihovog formiranja i mogu biti važni zapisi za određivanje ranog udara asteroida i vulkanske istorije Mjeseca", rekao je Tieyuan Zhu, vanredni profesor geofizike na Univerzitetu Pennsylvania.
Tim predvođen Zhuom sproveo je novu analizu radarskih podataka koje je prikupila kineska misija Chang'e 3 2013. godine, koja je izvršila prva direktna zemaljska radarska mjerenja na Mjesecu.
Istraživači su pronašli debeli sloj paleoreholita, oko 4 do 9 m, u sendviču između dva sloja stijena lave za koje se vjeruje da su stare između 2,3 i 3,6 milijardi godina. Dobijeni podaci ukazuju na to da je paleoreholit formiran mnogo brže od prethodnih procjena - 2 m na milijardu godina, kažu naučnici.
Također zanimljivo:
- Kineski radio teleskop FAST snimio je više od 1600 radio signala
- Kina planira lansirati svoj prvi satelit za proučavanje Sunca
Kroz historiju Mjeseca događala se vulkanska aktivnost, zbog koje su se stijene lave taložile na površinu. Ova stijena se na kraju razgrađuje u prašinu i tlo zvanu regolit ponovljenim udarima asteroida i svemirskim vremenskim prilikama, a zatim zatrpava kasnijim tokovima lave.
Prethodno istraživanje je proučavalo skup podataka nastao kada je Yutu rover poslao elektromagnetne impulse na površinu Mjeseca i slušao kako se vraćaju. Prema Zhuu, njegov tim je razvio proces obrade podataka u četiri koraka kako bi pojačao signal i potisnuo šum podataka. Naučnici su uočili promjene u polaritetu dok su elektromagnetski impulsi putovali kroz guste stijene lave i paleoreholit, omogućavajući timu da napravi razliku između različitih slojeva.
Rezultati bi mogli ukazivati na veću aktivnost meteorita u Sunčevom sistemu tokom ovog perioda prije milijardi godina, prema timu. Alati za obradu podataka mogu se koristiti za tumačenje sličnih podataka prikupljenih budućim misijama na Mjesec, Mars ili druge lokacije u Sunčevom sistemu. Tim trenutno radi sa tehnologijom mašinskog učenja kako bi dodatno poboljšao dobijene rezultate.
Pročitajte također: