Mars trenutno se smatra neplodnom ledenom pustinjom, ali da li je Zemljin najbliži susjed zaista nekada imao život? Ovo je pitanje koje je vekovima zabrinjavalo naučnike i podsticalo fantazije naučne fantastike. Nakon sedam mjeseci u svemiru, rover NASA-ina ustrajnost trebalo bi danas sletjeti na Mars u potrazi za dokazima.
Zašto Mars?
Druge planete ili mjeseci također mogu sadržavati oblike života, pa zašto odabrati Mars? NASA kaže da Mars nije samo jedno od najpristupačnijih mjesta u Sunčevom sistemu i potencijalno odredište za ljude u budućnosti, već i planeta čije nam proučavanje može pomoći da odgovorimo na "pitanja o poreklu i evoluciji života".
Mars je jedinstven u čitavom Sunčevom sistemu po tome što je zemaljska planeta sa atmosferom i klimom, poznata je po tome što je njegova geologija veoma raznolika i složena, a čini se da se klima Marsa menjala tokom života.
Naučnici vjeruju da je na planeti možda postojao život prije 4 milijarde godina, ali veći dio interventne istorije Marsa ostaje misterija. Proučavanje Marsa nije potraga za životom na Marsu (naučnici smatraju da je tamo nemoguće preživjeti sada), već potraga za mogućim tragovima prošlih oblika života. Misija Perseverancea je da traži jasne znakove da je mikrobiološki život mogao postojati na Marsu prije milijardi godina.
Uslovi za život
Voda je neophodna za život. Planeta u takozvanoj "naseljivoj zoni" oko zvijezde je regija u kojoj bi voda potencijalno mogla biti tečna. Ako je jako blizu zvijezde, voda će ispariti, a ako je predaleko, smrznut će se. Ali sama voda nije dovoljna.
Također zanimljivo:
- Tragovi o atmosferi Marsa mogu se nalaziti na površini Fobosa
- NASA-in Curiosity Rover slavi 3000 dana na Marsu
Naučnici takođe traže važne hemijske sastojke, uključujući ugljenik, vodonik, azot, kiseonik, fosfor i sumpor. Prema riječima Michela Vizota, astrobiologa francuske svemirske agencije CNES, oni također traže izvor energije - od Sunca, ako je planeta dovoljno blizu, ili iz kemijskih reakcija.
Marsovski šarm
Ozbiljna naučna istraživanja Crvene planete započela su u 17. veku. Godine 1609. Italijan Galileo Galilei promatrao je Mars koristeći primitivni teleskop i postao prva osoba koja je koristila novu tehnologiju u astronomske svrhe.
Mars -- u poređenju sa "pustinjskim, praznim" Mjesecom -- dugo se činio obećavajućim za moguću mikrobnu populaciju, napisao je astrofizičar Francis Rocard u svom nedavnom eseju "Posljednje vijesti sa Marsa". Ali XNUMX. vek je doneo neuspehe.
Šezdesetih godina, dok se trka za spuštanje čovjeka na Mjesec ubrzavala, Diane Hitchcock i James Lovelock analizirali su atmosferu Marsa na hemijske neravnoteže gdje su plinovi međusobno reagirali, nagovještavajući postojanje života. Ali, nažalost, bez reakcije. Deset godina kasnije, Viking landeri su uzeli uzorke atmosfere i tla koji su pokazali da planeta više nije nastanjiva, a interesovanje za Mars je izblijedjelo.
Ali 2000. godine naučnici su došli do otkrića koje je promijenilo igru: otkrili su da je voda nekada tekla preko njene površine. Ovo je oživjelo interesovanje za proučavanje Marsa, a naučnici su počeli proučavati površinu Marsa u potrazi za tekućom vodom. Nakon više od 10 godina, 2011. su je zaista pronašli. Naučnici sada vjeruju da je Mars nekada bio topao i mokar i da je možda podržavao život mikroba.
"Budući da Sunce nije uvijek imalo istu masu i istu energiju, Mars je vrlo lako mogao biti u ovoj nastanjivoj zoni na samom početku svog postojanja", rekla je astrofizičarka Atena Kustenis iz opservatorije Paris-PSL.
Ali ako je život postojao na Marsu, zašto je nestao?
Dalje granice
Uvijek postoje druga područja za istraživanje. Jupiterov mjesec Evropa, koji je Galileo uočio prije 4 stoljeća, možda ima okean skriven ispod svoje ledene površine, za koji se vjeruje da sadrži oko dva puta više vode od najvećeg Zemljinog okeana.
NASA kaže da bi to "možda bilo najperspektivnije mjesto u našem solarnom sistemu za pronalaženje modernog, sigurnog okruženja pogodnog za bilo koji oblik života izvan Zemlje". Njegova energija plime također može uzrokovati kemijske reakcije između vode i stijena na morskom dnu, stvarajući energiju.
Saturnov smrznuti mjesec Enceladus također se smatra perspektivnim kandidatom. Američka sonda Cassini, koja je kružila oko planete od 2004. do 2017. godine, otkrila je postojanje gejzira vodene pare na Enceladu. Cassini je 2005. godine otkrio gejzire ledenih čestica vode i plina koji su šikljali s površine Mjeseca brzinom od oko 1290 kilometara na sat. Kao rezultat erupcija oko Enceladusa, formira se fina ledena prašina koja je materijal za Saturnove prstenove. Trenutno nisu planirane nikakve misije na Enceladus.
Drugi Saturnov mjesec, Titan, jedini mjesec u Sunčevom sistemu za koji se zna da ima značajnu atmosferu, također je zanimljiv. Misija Cassini otkrila je da postoje oblaci, kiša, rijeke, jezera i mora, ali oni sadrže tečne ugljovodonike kao što su metan i etan. NASA, čija će misija Dragonfly na Titan biti lansirana 2026. i sletjeti 2034., kaže da bi Titan mogao imati "život za koji još ne znamo".
Pročitajte također:
Sviđa mi se kako je astronomija obrađena na vašem sajtu, uvek je čitam sa zadovoljstvom. Posebno o Marsu
hvala :)
Šta god da je dete srećno, ono neće plakati. Ugledni naučnici razumeju i dobro znaju da nema materijalnog života, odnosno u telu, van naše planete. Ljudsko tijelo ne moze da izdrzi let na velike udaljenosti i na kraju krajeva nema smisla letjeti po svemiru.Neka cuju oni koji imaju usi, a oni koji imaju inteligenciju shvatice.
Kako "ugledni naučnici" mogu "dobro znati" o nečemu poput ovoga, s obzirom na neizmjerne dimenzije beskonačnog univerzuma? Čak i tako nepošteni nenaučnik kao što sam ja razumije da je nemoguće u potpunosti istražiti :)