U kontekstu sankcija Rusiji, jedan mogući način djelovanja privukao je veliku pažnju širom svijeta: zabrana od strane Društva za svjetske međubankarske finansijske telekomunikacije (SWIFT). Kritični dio međunarodnog platnog sistema, SWIFT je najveći svjetski provajder usluga za razmjenu finansijskih poruka i olakšava veze potrebne za vršenje plaćanja preko granica.
Blokiranje SWIFT-a prekida komunikaciju sa svijetom. Zabrana u cijeloj zemlji štetila bi sposobnosti te zemlje da prima uplate za izvoz (kao što su nafta, plin i metali). Ali ne sve zemlje slažem se sa zabranom SWIFT-a. Zemlje koje trguju sa Rusijom možda ne žele da platna mreža bude potpuno nedostupna. A efikasnost zabrane u prisustvu drugih opcija plaćanja može učiniti ciljane sankcije protiv određenih ruskih finansijskih institucija efikasnijim.
Međutim, 2012. godine zabrana SWIFT-a je korištena protiv Irana zbog njegovog nuklearnog programa. Ova akcija je naglo smanjila prihode zemlje od izvoza nafte i ugušila spoljnu trgovinu.
Šta radi SWIFT?
SWIFT nije platni sistem sam po sebi, on pruža i osigurava poruke između globalnih firmi kako bi se olakšala plaćanja. Potreba za SWIFT-om nastala je zbog nedostatka standardizacije, što je otežavalo banci u Hong Kongu, na primjer, da pošalje novac američkoj banci.
Osnovan 1970-ih, SWIFT je stvorio platformu za razmjenu poruka i kompjuterski sistem za provjeru i usmjeravanje informacija o plaćanju širom svijeta. Zadruga je sa sjedištem u Belgiji i u vlasništvu je i pod kontrolom grupe finansijskih institucija koje su dio njenih dioničara. Danas je oko 11 firmi u više od 200 zemalja povezano na SWIFT, koji je pomogao u prijenosu više od 8,4 milijarde poruka.
Zadružnom kompanijom upravlja odbor od 25 nezavisnih direktora koji predstavljaju banke širom svijeta. Centralne banke G-10 (posebno iz SAD, UK i Evropske centralne banke) kontrolišu SWIFT.
Kako se država može blokirati u SWIFT-u?
Sam SWIFT nema moć da donosi odluke o sankcijama, ali je u potpunosti u skladu sa primjenjivim zakonima o sankcijama koje mogu donijeti vlade i zakonodavci. U martu 2012. Evropska unija je donijela odluku kojom se SWIFT-u zabranjuje pružanje usluga razmjene finansijskih poruka iranskim bankama koje su pod sankcijama EU. Kao belgijski entitet, SWIFT je morao da se povinuje tako što je isključio sankcionisane banke iz mreže.
Rusiji će možda biti potrebna slična regulativa za implementaciju nove zabrane, što bi zahtijevalo saglasnost zemalja EU kao što je Njemačka.
Zašto zemlje ne žele da podrže zabranu SWIFT-a?
Za zemlje koje imaju direktne trgovinske veze sa Rusijom, zabrana SWIFT-a mogla bi značiti nemogućnost regulisanja tekućih trgovinskih odnosa koji su ključni za neke evropske zemlje. Njemačka i Italija se, na primjer, više oslanjaju na ruski prirodni gas nego na EU u cjelini.
Postavlja se i pitanje koliko će SWIFT zabrana biti efikasna. Budući da SWIFT nije procesor plaćanja, kompanije mogu zaobići zabranu tako što će se okrenuti alternativnim sistemima za razmjenu poruka kako bi olakšali plaćanja.
Sjedinjene Američke Države smatraju da je uvođenje sankcija određenim bankama u Rusiji najbolji način da se ograniče finansijske veze Rusije sa svijetom. VTB i Oschadbank, dvije najveće ruske banke, trenutno više nemaju direktan pristup američkom dolaru.
UPD: Skraćenica SWIFT je skraćenica za Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications, odnosno "Organizacija za svjetske međubankarske finansijske telekomunikacije".
Pročitajte također:
A kako se dešifruje skraćenica SWIFT? Nisam ga našao u članku, a meni je ovo prvo pitanje.
Skraćenica SWIFT je skraćenica od Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications, odnosno "Organizacija za svjetske međubankarske finansijske telekomunikacije".