2012. godine, u blizini grada Maniitsok na Grenlandu, evropski geolozi otkrili su najstariji krater na Zemlji. Njegov promjer je 100 km i, kako su naučnici pretpostavili, nastao je kao rezultat pada asteroida prije 3 milijarde godina. Nova studija sugerira da, u stvari, ova geološka formacija uopće nije krater.
U procesu terenskog istraživanja, grupa međunarodnih istraživača je utvrdila da niz karakteristika ovog područja nije mogao nastati u slučaju udara asteroida.
Pokazalo se da ovom području nedostaje jedan od najvažnijih markera koji ukazuju na štetu od udarnog talasa kada svemirsko tijelo padne na Zemlju. Ovi markeri su kristali cirkona u stijenama. Nisu pronađeni u stijenama zidova navodnog kratera.
Osim toga, pokazalo se da u tlu pseudokratera postoje zaostali tragovi rekristalizacije stijena. Prema mišljenju stručnjaka, ovi tragovi topljenja stijena pripadaju periodu skoro 40 miliona godina mlađem od procijenjenog vremena nastanka ove depresije.
Uz pomoć pažljive analize i poređenja svih ovih podataka, geolozi su zaključili da ovaj krajolik ne može biti krater nastao padom meteorita na zemlju. Novi podaci omogućit će nastavak proučavanja područja u drugim pravcima vezanim za potragu za mineralima ovdje. Takođe će naučnicima dati priliku da pokušaju otkriti kako je nastala takva depresija na Zemlji.
Dakle, za sada, prema bazi podataka Uticaj na Zemlju, struktura Maniitsok se više ne smatra udarnim kraterom. Umjesto toga, udarna struktura Yarrababba u zapadnoj Australiji, stara oko 2,2 milijarde godina, sada nosi titulu najstarijeg poznatog udarnog kratera.
Pročitajte također: